Fizio za kengure: Kako to Oziji rade… (deo 3.)

July 11, 2017

Pozdrav svima posle kraće pauze. Posao mi je oduzeo energiju za kreativne aktivnosti pa mi nije bilo do pisanja od poslenje priče. Dođoh do daha… pa da nastavimo dalje.

Posao je osnova imigracije u Australiji. Kao što sam ranije pisao, postoje različite kategorije viza na osnovu kojih možete boraviti ovde, ali zaposlenje je možda najlakši put. Iza braka, naravno. U zavisnosti od statusa (nezavisno ili sponzorisano) možete odabrati vizu koja vam daje više ili manje slobode u kretanju na tržištu rada i traženju svoga mesta pod suncem.

Svi oni koji rade u zdravstvenoj zaštiti znaju da se posao tek tako ne obavlja bez da ispunite kriterijum licenciranja. U Australiji postoji nešto što se zove AHPRA – Australian Health Practitioner Regulation Agency u okviru postoje odbori (komore) za svaku profesiju pojedinačno. Kako za medicinske profile (lekari i sestre), tako i pridružene medicinske profesije ili Allied Health Workforce (kiropraktičari, optometristi, osteopati, farmaceuti, fizioterapeuti, podijatri, psiholozi…) što čini ukupno 14 komora pod kapom AHPRA. Članstvo u odgovarajućem odboru je obavezno za sve one koji se aktivno bave svojom profesijom u ma kojoj vrsti institucije radili. Članstvo u komori po trenutnom cenovniku košta 110$ AUD godišnje. Da bi održali licencu validnom potrebno je godišnje skupiti 20 CPD – Continuing Professional Development bodova na osnovu pohađanja stručnih kurseva u toku tekuće godine. Kursevi moraju biti u oblasti kojom se bavite, tako da ne možete prikazati bodove slušajući sestrinske kurseve na primer, osim ako nije tema od obostranog interesa.

Za razliku od Srbije (ne znam kako je u ostalim zemljama bivše Jugoslavije) ovde u toku obavljanja stručne delatnosti morate biti osigurani u slučaju namerne ili nenamerne štete nanete pacijentu. U pitanju je Professional Indeminty Inssurance i uslov je za stupanje u radni odnos kod svakog poslodavca bez obzira da li je privatnik ili državna ustanova. Kao profesionalac ste samostalni, sa svojim licencnim brojem i imenom i prezimenom, ali i sa odgovornošću jer sve loše po pacijenta što se desi se isplaćuje od vaše polise osiguranja, a ne od ustanove. Mnogobrojne osiguravajuće kuće nude ovu vrstu osiguranja, a čak postoje i one koje rade isključivo sa medicinskim profesionalcima. Jedan od načina jeste i uz članarinu u APA – Australian Physiotherapy Association da dobijete osiguranje, stručni magazin i pristup stručnim kursevima sa popustom. Cena članarine sa osiguranjem kod Lloyds of London iznosi 92.50$ AUD na mesečnom nivou i polisa je 20 miliona dolara sa mogućnošću još dve maksimalne isplate štete u istom iznosu što je ukupno na godišnjem nivou 60mil$ AUD. Ovim sistemom mirno radite, znajući da ako se nešto desi nećete ostati na ulici i otići u beskućnike, a istovremeno osiguran je i pacijent da će eventualnu štetu moći sigurno da naplati.

Ovo nas dovodi do profesionalnog udruživanja fizioterapeuta u Australiji. Ono je slobodno, dobrovoljno, ali pre svega dobro dođe u profesionalnoj karijeri. Aktivnosti su višestruke. Od stručnog rada u vidu profesionalne nadgradnje kursevima, osiguranja fizioterapeuta, pomoći u odabiru smera u karijeri, informacija u pogledu akademskog obrazovanja, pronalaženja posla (da, dobro ste pročitali, pronalaženja posla), logističke pomoći za privatne prakse, pružanju pomoći oko kliničkih resursa, izdavaštva (Journal of Physiotherapy, InMotion magazin), pružanju pravne pomoći članovima i mnogo toga. APA ima i svoju fondaciju koja finansira klinička istraživanja u oblasti fizioterapije. Sajt asocijacije je portal na kome imate sve pod ličnim nalogom i putem kog aplicirate za odgovarajuće kurseve koji vas interesuju.

Katalog kurseva je opširan, sa kako bazičnim tako i naprednijim kursevima sa autorizovanim tehnikama. Birate lokaciju i tip kursa u zavisnosti od toga kojom oblasti fizioterapije se bavite. Restrikcija nema i po pravilu na tržištu rada poslodavac vam subvencioniše minimum 50% cene kursa. Naravno postoje i oni koji finansiraju punu cenu. Iznos kotizacije zavisi od trajanja, a i broja angažovanih predavača. Neki su besplatni, dok neki koštaju i preko 900$AUD za dva dana. Obično cena za dvodnevni kurs je 600 do 650$ AUD za članove APA, dok je za ostale otprilike 1000$ AUD. U okviru samog udruženja postoje klubovi po oblastima fizioterapije, pa članovi kluba plaćaju 50ak dolara nižu cenu od osnovne. Takođe u toku godine na portalu su vam na raspolaganju i vebinari od kojih su mnogi besplatni, a neke plaćate i obično je cena 50-100$AUD. Nadam se da ne moram posebno naglašavati da je ovo zaposlenom fizioterapeutu lako za priuštiti.

U prilogu vam kao ilustraciju dajem zvaničnu tabelu iz dokumenta koji važi za Novi Južni Vels koji propisuje platne nivoe u zavisnosti od nivoa stručnosti, godina staža kao i složenosti poslova koje obavljate. Mala napomena, plata zavisi i od regiona Australije u kom se nalazite pa samim tim i troškova života.

Trenutno je u pripremi nacionalna konferencija APA pod nazivom MOMENTUM 2017 ( http://www.apamomentum2017.asn.au/ )koja će biti održana u Sidneju između 19. i 21. oktobra u novom ICC kongresnom centru otvorenom pre nepunih godinu dana ( http://www.iccsydney.com.au/ ). Očekuje se više od 2000 delegata i preko 100 sponzora i izlagača. „Early bird“ kotizacija za članove košta 1000$ AUD i traje do 31. jula, a ukoliko se posle odlučite cena je nešto viša, 1150$ AUD. Oni koji nisu članovi plaćaju 1250$ AUD sa napomenom da se terapeuti asocijacija Novog Zelanda, Singapura, Hong Konga i Kanade tretiraju kao domaći članovi. Pogodili ste, zemlje Komonvelta su u pitanju. Popusti se odobravaju za one koji žele kraći ostanak na kongresu i kolegama sa invaliditetom.

Nadam se da vam kao čitaocu ove cifre neće ostaviti utisak pretencioznosti jer mi to ni u kom slučaju nije namera. Da napomenem da ja prvi ne idem na konferenciju jer mi je u ovom trenutku preskupa s obzirom da finansije kanališem ka nostrifikaciji diplome prevashodno. Želim samo da pokažem kako izgleda naša struka u zemlji „prvog sveta“ gde usluga košta, naplati se i ulaže u obrazovanje i ljude. Samim tim ti isti ljudi sutra su u stanju reći da su profesionalci, zadovoljni radnim mestima, karijerama, akademskim napredovanjem i finansijskom isplativošću posla na kraju krajeva.

O tome kako postati fizioterapeut u Australiji u nekom narednom izdanju.

 

Do čitanja… ostajte mi toplo i zdravo!

 

Svako dobro!

Posted in vesti, za studente